Prirodna baština u Hrvatskoj

Nacionalni parkovi

Hrvatska ima osam Nacionalnih Parkova, odnosno prirodnih područja pod najvišom državnom zaštitom. To su: Brijuni, Risnjak, Sjeverni Velebit, Plitvička jezera, Paklenica, Kornati, Slapovi Krke i Mljet. Tri od osam Nacionalnih parkova su na moru, a ostali su (osim Plitvica) smješteni blizu obale.

Brijuni

Brijune čini 14 otoka i otočića smještenih nasuprot Pule, uz zapadnu obalu Istre. Ovih 7.42 km2 površine dom su savršeno očuvanoj raznolikoj prirodi, raznovrsnim životnim zajednicama uz obalu i vrlo vrijednim ostacima Rimske i Bizantske civilizacije.

Područje Nacionalnog parka uključuje ne samo otoke već i okolno more, a utemeljen je kako bi se zaštitila bogata mediteranska vegetacija, brojne endemske i rijetke biljne i životinjske vrste te netaknuta priroda. Na dva veća otoka, Velikom i Malom Brijunu, nalaze se safari i etno park, ptičji rezervat, uvezene biljne vrste, prastara stabla maslina, parkovi i šume, muzeji, utvrde i vile. Desetljećima su ovo otočje posjećivali visoki državni dužnosnici i aristokrati, a posljednjih godina postalo je omiljeno odredište nautičara i ljubitelja drugih sportova.

Kornatsko otočje

Kornatsko otočje je skupina od oko 140 nenaseljenih otoka, otočića i hridi koji se prostiru na samo 70 km2 površine, od čega 3 čini voda. Najveći dio arhipelaga (89 otočića na 220 m2) zaštićen je kao nacionalni park.
Kornati su smješteni u Sjevernoj Dalmaciji, između Šibenika i Zadra. Poznati su po neobičnim oblicima otočića, tzv. „krunama“ i drugim geološkim jedinstvenostima.

Kornatsko otočje najrazvedenija je otočna skupina u čitavom Sredozemlju i nadaleko poznat raj za nautičare. Ploviti kroz Kornate veliki je izazov svim nautičarima, ali i uistinu jedinstveno i neponovljivo iskustvo.

Mljet

Mljet je otok u južnom Jadranu, nedaleko Dubrovnika. Nadaleko je poznat po svojoj bogatoj i raznovrsnoj mediteranskoj vegetaciji, endemskim vrstama bilja, kulturno-povijenom nasljeđu iz doba Ilira, prekrasnom krajoliku, razvedenoj obali, spiljama i pećinama, samostanima, crkvama i sveopćoj ljepoti. Osim toga Mljet krase i dva deset tisuća godina stara slana jezera koja su nekad bila slatkovodna, što je geološki i oceanografski fenomen. Ova jezera su, zapravo, zaljevi, ali prolaz koji ih povezuje s morem je toliko uzak da ih se smatra jezerima.

Zbog svega nabrojanoga je južni dio otoka proglašen Nacionalnim parkom 1960.g. To je bio prva akcija zaštite jednog originalnog ekosustava na Jadranu.

Parkovi prirode

Park prirode je područje pod zaštitom države, koje je po važnosti na drugom mjestu, iza Nacionalnog parka. U Hrvatskoj postoji 11 Parkova prirode, a samo dva su na moru – Zaljev Telašćica i Lastovski arhipelag.

Telašćica

Telašćica je veliki zaljev na JI strani Dugog Otoka. U zaljevu se nalazi najveća, najsigurnija i najljepša uvala Jadranskog mora, geomorfološki fenomen jezero Mir, visoki klifovi i stotine biljnih i životinjskih vrsta.
Telašćica je okružena većim i manjim otocima, a unutar uvale smješteno je još šest otočića. Ukupna duljina obale zaljeva iznosi 69 km, a podijeljena je na 25 manjih uvala. Između ostalog, zaštićena je i zbog bogatstva biljnog i životinjskog svijeta, više od 550 morskih vrsta, geoloških karakteristika i arheološkog nasljeđa.

Lastovsko otočje

Ovo je najmlađi Park Prirode u Hrvatskoj. Svih 44 otoka i gotovo 96 km2 površine (samo 1 je kopno) zaštićeni su u listopadu 2006. otočje se nalazi u južnoj Dalmaciji, u blizini otoka Korčule.

Najveći otoci u skupini su Lastovo i Sušac. Lastovo je drugi najšumovitiji hrvatski otok (poslije Mljeta), a Sušac je gotovo nenaseljen. Ovaj arhipelag je jedno od najočuvanijih maritimnih područja na Jadranu, kultiviran i ekološki netaknut.

Riječima Georga Bernarada Shawa:
Usred niske srebrnih otočića, nad tim se morem Jadranskim nadvilo šumovito Lastovo, čudesno lijepi otok koji se izvana doima zaboravljenim suputnikom povijesti, dok tamo, u sjeni visokih maslina, život buja još od predhelenskih vremena.